Par où,
Comment
Et quand suis-je entré dans cet ate­lier d’horlogerie.

Sans porte, sans fenêtre, sans horloger.

Sur les murs des hor­loges innombrables
dont cha­cune s’obstine à battre
comme bat­tent les cœurs.

Dont la moitié indique l’aube
comme pour me dire
tu es entré trop tôt.

Dont la moitié son­nera bien­tôt minuit
comme pour me dire
il est trop tard pour sortir.

 

trans­lat­ed by Bojan Sav­ic Ostojic

 

 

 

KAZALJKE

 

Kuda,

Kako

I kada ušao sam u ovu časovničarsku radnju.

 

Nema vra­ta, nema pro­zo­ra, nema časovničara.

 

Na zidovi­ma bezbroj časovnika

i svi uporno kucaju

baš onako kao što kuca­ju srca.

 

Polov­ina njih pokazu­je zoru

i kao da mi kažu

pre­ra­no si ušao.

 

Polov­ina sko­ro će ponoć da otkuca

i kao da mi kažu

prekas­no je da izađeš.

 

image_pdfimage_print